BILJEŠKE JEDNOG ČITAOCA 3

Piše: Sadžida Dedić

ENES KARIĆ

SLUČAJNO ČOVJEK

Kad krenem tom nepreglednom stazom piščevih  misli, sročenih u dugu i zanimljivu priču, znam

danima neću imati mira. Mnogo je raskršća. Mogu zalutati ako dobro ne otvorim dušu i ne dozvolim da se u njoj nastane sve tišine i svi glasovi, onako potaman….

Ipak volim tu istinu. Volim taj urez bola. Treba to nama svaki dan.

O sudbini Sadika Dobrače pričat ću vam neki drugi put.

Njegovo prisjećanje o propovijedi komandanta Ćamila Zatege, svojim borcima više je nego simbolično. Ništa nije slučajno….

Ako riječi pred sobom pretvoriš u metaforu jednog vremena i vidiš da se ništa promijenilo nije, a trebalo je…

Razmisli. Odluči. Treba li ova Bosna i Hercegovina drugačije nas… koji je svako malo omalovažavamo i tražimo vizu za put u bolji svijet…

A on je pred nama.

 

…Sram vas bilo, stid vas bilo, ne znate za slavnoga Mula Mustafu Bašeskiju, najvećeg muslimanskog ljetopisca skraja osamnaestog stoljeća, iz samih vrhova slavnih bosanskih intelektualnih krugova.

Ne znate ko je Bašeskija?!

Njezinu prošlost ne znate, pa kako svoju da steknete, u srenjem vijeku tražili ste se nejasno između dva objašnjenja kršćanstva, pa glavu okrenuli od oboga, a kad je došao islam, u njega ste se sakrili, pa nije ni čudo što se u njemu još stidljivo tražite, hoćete s Bosnom biti skupa, ali često sa onim što je njezino ne bivate zajedno, želite davam ona bude utočište, a nećete da znate, kako se iz prostora preobrazila u zemlju, a iz zemlje u povijest, u kulturu. Ne znate za Bašeskiju, pa kako da spoznate Bosnu, zemlju smokava i maslina, na jednom kraju, i njezinih junskih snjegova i predljetnih mećava, na drugom! Briga vas za opaljena kraška polja, ni za obilje zelenila u Posavini, u dolini Spreče, u mnoštvu krajolika oko Une…. Ko od vas boraca znade objasniti razdrtost Bosne na svome jedinstvenom tlu, ko zna objasniti poente iz nedavnog intervjua hodže Mujkija Spahića o sedam proturječja bosanske cjelovitosti, ko?! Svejedno je vama što ne znate da je Bosna zemlja koja nadživljava svoju povijest i narode, svoja društva, svoje državne ustroje, pojma nemate o tome šta se misli kad se kaže da Bosna zemljom postaje jedno, a poviješću ostaje sjedinjavano, da se stalno dovršava i zgotovljava iako nikad do kraja, nikad svima na radost i puno zadovoljstvo.

Kako onda da znate da je Bosna zadaća?! Ko je od vas svjestan da će, ako noćas hrabro pogine, sutra leći u bosanski grob pun povijesti, pun vijekova koji se došaptavaju prebogatim sjećanjima?!

I da li vi uopće cijenite taj mezar, tu humku, u kojoj imate priliku da na pleća zaprtite ovu divnu bosansku tradiciju?!

Jeste li svjesni da je Bosna kao majka, ako te odbila od sise, nije te odbila od sjećanja!

Bojim se vaše ravnodušnosti, jer ste sada u ratu dobri borci, daj Bože da sutra u miru ne budete nasilni kriminalci.

Jutros čitam sigurnosnu depešu, stigla iz Mostara, na linijama na Podveležju desetorica naših boraca, sve muslimanska imena, rafalima su ustrijelili vepra, bio je jurio na njih iz pravca Nevesinja, bijesan vepar usred pucnjave, pa pogriješio stranu, kažem:

Naši ga sasjekli rafalima, i dovukli, i ogulili, i pojeli na ražnju! A šta je ostalo, nosili gladnoj rodbini u mostarske mahale.  Zar je to islamska svijest boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine!

Pojeden divlji vepar,  zaražen bjesnilom! Zaraženo je još šesnaestoro običnih građana dolje, od Tepe do Musale.

I recite mi, molim vas, recite mi: Kada smo takvi, kako onda da znamo za slavnoga Bašeskiju?! Kako?

( Enes Karić – Slučajno čovjek  str.134-136 )