Najnovije vijesti

BILJEŠKE JEDNOG ČITAOCA 6

Piše: Sadžida Dedić

DANI TUGE I ZABLUDE

Tridesetiosam godina. Dovoljno da se rodiš, odrasteš i sazriš. Tridesetiosam godina spominjemo mu ime ko očevo, svi mi koji smo živjeli jedno vrijeme sigurnosti, rada, osiguranog zdravstva, uređenog školstva, discipline ….

Bila je nedjelja. Prekinuto je Nedjeljno poslijepodne. Tišine su olovno teške, a onda vijest:

UMRO JE DRUG TITO

Tuga. Suze. Kolone ljudi spremaju se za Beograd da isprate druga Tita na vječni počinak i odaju mu počast nad odrom.

Ljudi su padali u nesvijest usljed dugog čekanja. Državnici iz cijelog svijeta dolazili su da se poklone sjenima Predsjednika Tita.

Negdje daleko od našeg uma i razuma otvarali su se šampanjci u čast njegove smrti.

Njih je bilo malo.

I nikad mi neće biti jasno kako je nekolicina bijednika, željnih moći srušilo stvarnost i snove jednog vremena, jedne izvjesne budućnosti.

Šta je bilo sa uplakanom masom, zašto se nije oduprla zlu i sačuvala najveće blago- slobodu.

Od tada ne vjerujem više suzama.

Popljuvaše ga partizani na određeno vrijeme što sa dva svjedoka potvrdiše odanost i čast za Domovinu. Svi koji se bave njegovim porijeklom, prešućuju svoje.

Sramno uklanjaju biste sa Njegovim likom oni čije je zločine prešutio. Bilo je grešaka. Bilo je ljudi koji su nepravedno patili.

Postoji li uopšte vrijeme u kojem grešaka nema?

Hvala ti druže Tito za bezbrižno djetinjstvo i jedan dio mladosti…

O Titu su pisali mnogi, Mišo Marić najljepše.

Za njega živ je Tito….

 

MIŠO MARIĆ

 

ŽIV JE TITO

Na mojim se očima nikad neće uhvatiti paučina
I nikad srce u korov zarasti.

Ja nikada riječ smrt
Uz njegovo ime od milion života
izgovoriti neću kroz svoj život
jer ŽIV JE TITO!!!

Dok uveče, djetinje plava i nemirna ko deklica
Sutla kupa pitome vinograde po Zagorju
I dok se zvijezde kao zlaćani kukuruzi krune
nad niskom hižom u Kumrovcu
ŽIV JE TITO !!!

Zar radničkom bataljonu izraslom ko silna šuma na Kadinjači
Reći riječ smrt
Kad je bataljon pao
Da narod živi, da zemlja živi, da sloboda živi
da ŽIVI TITO !!!

Ko Neretvi, i Sutjesci i inim rijekama
Što ih je iz zemljopisa premještao u istoriju,
Ko Rudom, Jajcu, Drvaru,
Sremu, ravnom, a slavnom
Kako reći?
Kako Igmanu, kako Kozari,
Kako Grmeču?
Kako Grmeču druškane moj,
Kad Grmeč pamti, Grmeč mu lično raport predavao.

Oči u oči, a plave oči Titove.
Pa stajali tako očimice čovjek i planina
Sami pod nebom.
De ti sada Grmeču reci, kad mudar Grmeč i mora biti
ŽIV JE TITO !!!

Kako narodu, kako narodu svome 22 miliona puta danas
i trideset, i stotinu i još više miliona puta
sutra jednom reći “Nije Tito, a mi jesmo”,
Kad nam Tito kuca pod rebrima, jer
ŽIV JE TITO !!!

Zato kažem
Ja neću,
Ja ne mogu,
Ja ne dam.

Na mojim se očima nikad neće uhvatiti paučina
I nikad srce u korov zarasti
Ja nikada riječ smrt
Uz njegovo ime od milion života
Izgovoriti neću kroz svoj život
Jer,
ŽIV JE, ŽIV JE TITO !!!