Najnovije vijesti

DINA

Piše: Sadžida Dedić

Juli. 
Nebo prokišnjava danima. Svaki iznenadni tračak sunca čuvam kao uspomenu. Mjesec životne radosti pretvorio se u mjesec tuge i svaka mi se riječ zakalemi u duši. Jedanaestog dana i previše ih je ostalo u meni.
Poslijepodnevni sati protiču nekako sporo, ispunjeni čudnim osjećanjima. Dan prije sjećala sam se prolaznika u mom životu i baš njen osmijeh mi se nametnuo kao trag posljednjeg putovanja.
Ni slutila nisam da su se već ugasila svjetla na pozornici jednog života. Otišla je Selvedina Rajkić. Naša Dina. Imala je šezdeset i četiri godine. Mladost im se nikad nije pokorila. 
Svi koji su pratili kulturnu scenu našeg grada, sjećaju se njenog lijepog osmijeha, plave kose i melodičnog glasa.
Pored svog redovnog posla u Agrokopu svoje slobodno vrijeme posvećivala je aktivnostima u Amaterskom pozorištu Total. Značajne uloge ostvarila je, između ostalih, u predstavama Mister dolar, Jama, Prometej, Hasanaginica.
Ljubav prema umjetnosti i očuvanju tradicije utkala je u emisijama na Radiju Visoko i Televiziji Visoko posvećene ljepoti sevdaha i narodnim običajima našeg kraja. Bila je draga. Nenametljiva. 
Otud je tišinom pokriveno jedno vrijeme njenog bola. Dostojanstveno je koračala i tad, pomalo usamljena.
Sad znam da je bila i zaboravljena. Nepravedno.
Izgubili smo osjećaj da se osvrnemo i pogledamo u lica ljudi koji su dostojanstveno u sjenci drugih ostavili ljepotu bogatstva svoje duše. Ponajviše oni kojima se to bogatstvo prosipalo nemilice.
Zašutjeli su.
Dok ovo pišem njen glas mi odzvanja, kao kad Hasanaginicina majka, tješi svoju uplakanu kćerku:
Nami je vazda suđeno da trpimo-
Zamišljam, u sjenci neprebola, lice majke hadži Raseme orošeno suzama dok se na srebrenim kapijama dvaju svjetova grle dva njena sunca iz oka – kćerka Selvedina i sin Muris. Dva najljepša osmijeha prerano ugašena.