PISMO SUADU HADŽIMEHANOVIĆU

Raspukla se svjetlost nad gradom. Danas je njegov Dan.

A ja, pišem pismo tebi, dječače plavokosi.

Tvoju sam Poruku odgledala noćas. Sretna usnih na mostu ljubavi, dječaci recituju stihove djevojkama. Miriše jesen.

Ne daš vremenu da ti pobjegne. Samouvjereno koračaš pod suncem stazom svojih snova.

Divim ti se. Nije ovo vrijeme dobrih dječaka ili su priče o njima potisnute sjenkama loših.

Sve kapi tvoje mladosti jednom će postati vodopadi, nad kojom će zastajati dah.

Istraj na putovanju života. Raskrsnice su česte i opasne. Ne plaši se vjetrova koji će puhnuti iznenada. Moraju.

Ljudi su žive zagonetke. Nikad ne znaš koliko će ih istina dotaći i hoće li znati živjeti sa njom.

Pomoći će ti da padneš. Dizat ćeš se sam. Jači.

Bit će još crvenih staza i pogleda, ali ovaj august i Sarajevo pamtit ćeš do kraja života. Sreća je bila čista.

Sanjaj. Oživi zamrle staze nade. Ti imaš moć. Iskoristi trenutak. Govori glasno.

Neko će čuti. Neko će vidjeti putokaz.

U nekim će dušama probudit se izvori iz kojih će poteći riječi, muzika, obojen svijet.

Što vas je više, zle face će prije iščeznuti….

Pred otvorenim vratima svijeta, ne oklijevaj. Idi. Ponesi miris čaršije  utkan u tebi, čijim tragom ćeš se vratit.

August je mjesec tvojih snova, mjesec tvog rođenja…

August je mjesec kad na mostu ljubavi noćas prvi put zaplovit će srebrene gondole…..

Sadžida Dedić