Najnovije vijesti

Sahara ili o prividnom miru pustinje

Piše: Prof. Mersiha Sarač

Jesi li ikad bio u Sahari? Ja jesam.

Sahara je najveća vruća pustinja na Zemlji. Smatraju je beživotnom, pustom (zaboga i jeste pustinja), nepristupačnom, teškom. Široka li je, duga li je! Ali fascinantna! Vjetar smjerno pomjera kuglice pjeska dok sjedim na rubu pustinje, i slušam njenu tišinu. Vjetar danas nije jak, ne čujem mu fijuk. Zamišljam pustinjske oluje.  Dine se oblikuju iz časa u čas, reljef joj nazrijeti ne mogu. Čini se kao okean. Posmatram je tako. Gledam deve kako krstare tim prostranstvom kao lađe. Pitam se koliko beduini poznaju navigaciju. Da li postoji kompas da ih uputi pravom stazom od oaze do oaze?

Sjetim se ponekad Panonskog mornara, i on je zagledan u zeleno prostranstvo pogdjegdje prošarano salašima. Mir.

Da li je Sahara bila plodna, da li je u geološkoj prošlosti svog postanka bila vedra i čila, da li je hranila beduine ili neka druga stvorenja? Nagađaju da je bilo tako. Ne znam. U zadnje vrijeme vjerujem samo onome što vidim vlastitim očima. Sada vidim pustinju.

Poneki soko nadleti me uz krik. Zamišljam skarabeja kako kotrlja svoju kuglicu balege. Ne vidim ga. Možda ih i nema ovdje na rubu pustinje. Iza mojih leđa Kairo se baškari. Vreva i sirene automobila samo potmulo dopiru do mene. Ignoriram ih. Ta izvanjska buka ne može naslutiti mir pustinje. Ma šta se ispod pjeska dešavalo. Pustinja je mirna. Vjetar je oblikuje svakodnevno, stalno je drugačija, možda je to i najbolje. Niko je do kraja upoznati ne može. Intrigantna je. Zato je tako i privlačna.

Kako se osjećao Kolumbo kad je bio na otvorenom moru bez modernih sredstava navigacije, kako se osjeća beduin na devi koji vjeruje njenoj intuiciji? Kako se osjeća čovjek kad u njemu nastupi pustinja?

Posjetila sam metropole, gradiće, sela, salaše. I ni jedno od navedenog nikad odisalo mirom nije. I neće. Suviše je buke i života da bi bilo mira.

Jesi li ikad bio pustinja? Ja jesam.

„Lome me vali, nose me struje, oseka sreće, a tuge plima, šiba me nebo bičem oluje, al još se ne dam i još me ima.“

I upamti –  Nikad nije do lađe nego do mornara! Svejedno je li beduin ili Kolumbo!