Žena je ženi vuk!

Kako li se to kaže na latinskom?! Ne zanima me. Više retorički pitam. Nego malo bih o osmom martu. Namjerno malim slovom jer radi se o Danu žena. Volim se igrati riječima, a licentia poetica dopušta mi da se poigram pravopisom. A i sve da mi ne dopušta ja hoću.

Clara Zetkin i Rosa Luxemburg, Margaret Thatcher i Angela Merkel, Benazir Bhutto i Tansu  Çiller i mnoge druge vinuše ženu u neslućene visine ponosa, samostalnosti, ravnopravnosti i kakvog sve ne neslućenog superlativa. Gurnuše ju u sferu oholosti.

Pun mi je kufer imena i titula i kraljica i princeza. Elizabeta i Karolina su kraljica i princeza,a ove ostale samoprozvane nemaju krunu i neće, jer malo je monarhija ostalo, a teško je parlamentarizam prebaciti u monarhizam. Nemoguće.

Sutra će kraljice i princeze, djevojke i žene ponosito šetati gradom i uživati u cvijeću, bombonjeri, parfemu i marami koje su dobile na poklon od neke druge kraljice i princeze, djevojke i žene, ili od nekog muškarca koji im može biti otac, ili muž, ili brat, ili sin, ili dečko ili švaler. Ups! Švaleri poklanjaju za sedmi mart – vidjeh na facebooku maloprije. Proslavit će svoj Dan te žene sa velikim Ž! K vragu  sa slovom Ž kad je posljednje u abecedi. Predlažem da uvedemo azbuku, tu Ž ipak nije na posljednjem mjestu!

Oprala je i popeglala, usisala i pobrisala, skuhala i spakovala ručak za svekoliku mušku čeljad dan prije, da bi se sređena i s frizurom prošetala po čaršiji kad ju sat ranije puste s posla. Naravno one koje imaju sreću da rade. One koje rade i imaju i stabilna i stalna primanja odlaze u Prag ili Beč (baš ko Boža zvani Pub) da dostojno sebe i svoga zvanja i imanja (namjerno rekoh zVanje, a ne zNanje jer nemaju sve i zvanja i znanja) obilježe svoj dan nekim „produženim vikendom“.

Već prekosutra će sve biti sto kao i danas, samo s malo manje euforije i s iščekivanjem idućeg ženskog praznovanja.

Zašto je žena ženi vuk? Jer jeste. Jer žena je u stanju da to bude. Žena će ženi podmenuti nogu kad god joj se pruži prilka. „Ljubavice, dušo, srce, dušiii, ljubiii, ljubeee“… a onda zaboraviti da biti žena znači pomoći ženi. Kad je u volji i nevolji. Kad je u volji onda može i sama, ali kad je u nevolji i ne može. Kad bivša samohrana majka ne razumije aktuelnu samohranu majku, kad bivša nesretna ne razumije aktuelnu nesretnu, kad sretna ne razumije tužnu, kad nije u stanju dati joj ruku da se digne nego prođe pored kao pored ničega u najboljem slučaju, znamo da je žena ženi vuk.

Femina feminae lupus est. Znam latinski, al koga to briga ako ne znaš dovoljno dobro proći pored ne osvrćući se ili ako ne znaš mudro odgurnuti ruku potrebitu za pomoć.

Claro, Roso, Maggy, Angey, ženo, Ženo, majko, kraljice i princezo ujedini se za dobrobit sebe i svojih žena, i ne odvajaj žene, sve su tvoje. Roditi, podojiti, poviti, pokriti, prići, obići opet podojitia tata ništa neće pa neće on je kupio mami cveće… Nemoj biti vuk, budi Rea! Kad othraniš Romula i Rema, Rim će biti u tvojim rukama.

Neka žena ženi bude Rea!

Sretan Vam osmi mart i deveti i svi ostali martovi i aprili i sve do decembra pa opet Jovo na novo!